Kao Tata za plivanje koji je prve „zaveslaje“ prošao sa svojom ribicom već sa dva meseca i ajkulicom sa nepuna četiri meseca u vodi, ali i sa stotinama mališana kroz bebi plivanje i u školi plivanja za decu do 3 godine, mogu da vam kažem – bez obzira na to da li beba ima 6 meseci ili dete 2,5 godine – sve počinje od pravilnog položaja tela u vodi, koji je ključan za učenje plivanja beba i male dece. Tačnije, od načina na koji dete oseća i koristi svoje telo u vodi. To ne može da mu pokaže nijedan vodeni rekvizit. Možete samo vi – roditelji.
Zašto rana adaptacija na vodu pravi razliku?
Nema boljeg osećaja od trenutka kada vaša beba, oslonjena na mamine, tatine ruke, po prvi put „diše“ u vodi. Samo vi, ona, i voda koja više ne deluje hladno, već toplo i poznato. U tom trenutku, ne učite je da pliva – učite je da veruje. U vas, vodu. To poverenje dolazi iz dodira, iz pogleda, iz položaja tela koji joj pokazuje da voda nije prepreka, već prostor gde može da raste, igra se i slobodno bude.
Zašto je položaj tela u vodi važniji od prvog zaveslaja?
Bebe se rađaju s urođenim refleksima – da zatvore usta pod vodom, da se opuste u vodi. Međutim, refleks ne znači veštinu. Ukoliko dete ne nauči kako da u vodi bude vodoravno, teško će naučiti da pliva. Zamislite kako je dodatno detetu teško da se oslobodi i da se opusti u vodu ukoliko ga rekviziti „guraju“ u uspravan položaj. Dete će tada raditi nogama kao da hoda, a ruke će mu visiti u vodi. I onda imamo – dete koje ne pliva, već „visi“ u vodi.
Horizontalno vs. vertikalno – šta to znači?
Horizontalni položaj tela u vodi podrazumeva da su glava, trup i noge u jednoj ravni – kao kada dete „pliva“ na stomaku. To je prirodan položaj za učenje plivanja. Vertikalni položaj (kao da sedi ili stoji) je suprotnost tome i najčešće dolazi zbog pogrešne upotrebe rekvizita – poput mišića za ruke ili dubokih šlaufa sa sedištem.
Deca koja provode mnogo vremena u vertikalnom položaju u vodi, kasnije teže razvijaju pravi zaveslaj, jer nisu naučila da se oslanjaju na vodu, već na rekvizit.
Znam da je roditeljima lakše da deci od malena stave mišiće, šlauf ili neki već drugi vodeni rekvizit i da budu „opušteniji“ dok su sa njim u vodi. Međutim rekvizit se koristi na određen način, u kombinaciji sa držanjem bebe u vodi, njenim sedenjem u pesku itd.
Mišići vs. Nudlica – šta je bolje i zašto
Susret sa gospođicom Nudlicom
Prvi put sam se susreo sa Nudlicom kada je moja ćerka Petra imala nešto manje od dve godine. Za one koji ne znaju, Nudlica je dugačka plutajuća pena ili ti špagetica, crvić kako roditelji i deca vole da je zovu (poznata i kao „noodle“), savršena za igru, ali i kao pomoćno sredstvo. I znate šta? Postala nam je najbolji prijatelj.
Petra ju je obožavala – nosila je kao torbicu, pravila „čamce“, pravila talase. Ali kada je došlo vreme da počne da pliva, Nudlica je pomogla mnogo više nego da sam koristio čuvene mišiće. Zašto? Jer smo je koristili pravilno – ispod pazuha, ispod stomaka, kako bi telo ostalo u vodoravnom položaju, a ne vertikalno. I uz moju ruku, naravno, uvek tu.
Zašto mišići nisu najbolji prijatelj u vodi?
Roditelji ih često kupuju jer deluju bezbedno – samo navučete na ruke, dete „ne može da potone“. Velika zabluda.
Prvo, kada detetu stavite gumene mišiće, vi okrenete leđa. Verujte sekunda naše napažnje može da upropasti i najlepše trenutke sa decom u vodi – najvećem igralištu na svetu. Ne želim da vas zastrašujem. Budite uvek deci na dohvat ruke u vodi i oko nje. Kafu možete kasnije da pijete i čitate knjigu.
Evo šta zapravo rade gumeni mišići:
-
Telo guraju u uspravan položaj.
-
Ruke postaju „zarobljene“ – dete ih ne koristi za plivanje, već stoje van vode u vazduhu.
-
Deca brzo stiču lažni osećaj sigurnosti – misle da „plivaju“, ali zapravo samo plutaju, tačnije hodaju u vodi.
Imao sam četvorogodišnjeg plivača Luku. U početku je imao jak strah od vode. Zašto? Od malena je koristio gumene mišiće i kad su mu ih roditelji skinuli – nije znao kako da se ponaša u vodi. Telo mu je „tražilo“ da stoji uspravno, a voda ga je gurala horizontalno, dok sa rukama nije znao šta da radi.
Šlauf za bebe – saveznik ili prepreka?
Kao i svaki drugi vodeni rekvizit, šlauf za bebe može biti odličan pomoćnik, ali samo ako se koristi kako treba.
Dobar šlauf:
-
Omogućava bebi da bude u horizontalnom položaju.
-
Dete ima slobodu pokreta rukama i nogama.
-
Roditelj je prisutan i pomaže u stabilizaciji.
Loš šlauf:
-
Ima duboko sedište – dete „visi“ u sredini.
-
Pruža osećaj „ležaljke“ ili ’’sedalice’’, a ne igre.
-
Ograničava pokrete i „deformiše“ položaj tela u vodi.
Zato uvek roditeljima savetujem: gledajte kako dete izgleda u šlaufu – ako sedi kao u stolici, to nije to.
Na šta roditelji najčešće ne obraćaju pažnju?
-
Deca ne treba da plivaju sama sa rekvizitima. Vi ste tu – fizički i emocionalno. Nijedan šlauf ne zna da kaže: „Bravo!“
-
Položaj tela se uči – kao vožnja bicikla. Rekviziti mogu pomoći, ali vi ste ti koji ga uče ravnoteži.
-
Manje je više. Bolje 5 minuta bez rekvizita u vašem naručju, nego sat vremena „samostalnog“ plutanja u pogrešnom vodenom rekvizitu.
5 saveta kako da dete nauči pravilan položaj tela u vodi
Roditelj je prvi „učitelj“ plivanja i upoznavanja deteta sa vodom.
Kako učiti bebu i dete pravilnom položaju tela?
-
Počnite rano – već od 3. meseca u kadici, u vašim rukama.
-
U bazenu – koristite ruku kao dasku: podržite dete ispod stomaka ili grudnog koša.
-
Igrajte se! Lezite oboje u vodi, glava do glave. Pravite talase, lepršajte rukama – ali zajedno.
-
Postepeno uvodite rekvizite: Nudlica ispod grudi, šlauf za bebe koji drži bebu u vodoravnom položaju.
-
Mišići? Samo za igru van vode. Ako ih već imate, neka budu deo igre na suvom.
Roditeljska dilema: kad je pravi trenutak za školu plivanja?
Mnogi roditelji pitaju da li je bolje čekati treću godinu za učenje plivanja. Istina je – što ranije dete krene da se oseća kao „domaće“ u vodi, to će lakše kasnije plivati.
Deca koja plivaju od malena…
Prema istraživanjima American Academy of Pediatrics, deca koja kreću sa plivanjem pre treće godine razvijaju bolje motoričke veštine, koordinaciju i samopouzdanje u vodi, a značajno se smanjuje i rizik od utapanja ako dete ima pozitivan i kontinuiran kontakt sa vodom, uz prisustvo roditelja i edukovanog instruktora.
Vodeni rekviziti nisu zamena za roditelje
Kroz ulogu tate i Tate za plivanje deca su me naučilia da nijedan vodeni rekvizit ne može zameniti roditeljasku sigurnu ruku. Ali i da pravi vodeni rekviziti, korišćeni na pravi način i u pravo vreme, mogu pomoći da dete poželi da „ispliva“ samo.
Moja ribica je svoju prvu „plutajuću zvezdu“ (plutanje na vodi) odradila sa godinu i po dana – uz Nudlicu i moj dlan. Starija ajkulica je prvi skočio bez ičega sa 2,5 godine – jer je od malena stekao iskustvo, da voda nije neprijatelj i znao je kako da se održava na vodi.
Ne forsirajte
Ukoliko želite da vaše dete voli vodu, nauči da se snalazi u njoj i da se jednog dana oslobodi rekvizita, ne žurite. Ne forsirajte. Budite tu. Učite ga pravilnom položaju tela u vodi, kroz igru, kroz dodir, kroz osmeh. Kada dođe vreme, upišite ga u školu plivanja ili na bebi plivanje.
Roditelji, ne zaboravite – tu ste da deci pokažete da voda može biti radost, a ne strah.
Život je lepši kada plivate!
Vladmir Anušić - Swimming DAD